Rađanje u 21. stoljeću za sobom nosi nekoliko zanimljivih tema, a jedna od njih je odnos prema autoritetima. Vjerujem da kroz povijest nije bilo tako i da to nije nužna tema poroda, ali čini se da je danas neizbježna.
Naime, kako bismo se prepustile porodu i dopustile svojem tijelu da učini ono što treba (a tijelo savršeno dobro zna što treba učiniti kako bi beba narasla u trbuhu i kako bismo ju rodile), moramo se osjećati sigurno, zaštićeno i opušteno. Da bismo se tako osjećale moramo znati da su naši osjećaji prepoznati i da se naše želje i odluke poštuju. To je baza naše sigurnosti.
Porođaj nikada nije bio usamljen već socijalan događaj koji snažno utječe na okolinu i uvijek podrazumijeva društvo drugih ljudi. Žene nikada nisu rađale same, uvijek im je u tome bila potrebna neka vrsta podrške. To je dio naše ženske prirode koja spaja, povezuje, okuplja, dijeli…
Na žalost, većina žena danas ne može u potpunosti birati tko će sudjelovati u njihovom porodu. Možemo odabrati jednu osobu koja će u rodilištu biti uz nas kao podrška – doula, prijateljica, partner…, a za ostale osobe ne možemo niti pretpostaviti. A uz nas su medicinske sestre, primalje i doktori. Oni odrađuju svoj posao i medicinski prate što se s nama događa, predviđaju potencijalne komplikacije i reagiraju na način da ih minimaliziraju. Oni imaju svoje probleme, često ih je premalo u smjeni, rade po 12 sati u komadu i susreću se s velikom količinom stresa. Oni su objektivni i emocionalno distancirani. Jer njihov posao to od njih zahtjeva i to je preduvjet da ga obave dobro. Od njih ne možemo očekivati da su emotivno angažirani u našem porodu, oni nisu tu zbog toga. Vrijeme im je vrlo često važan faktor pa pokušavaju ubrzati porod i izbjeći moguće komplikacije.
S druge strane mi znamo da nam je za prirodan porođaj potrebno upravo dovoljno vremena, toplina, emotivna podrška, poznata okolina i sigurnost. Dakle, već na samom početku nam je jasno da se njihova uloga autoriteta može jasno razlikovati od onoga što nam u porodu treba i da ćemo se same i uz pomoć pratnje na porodu morati pobrinuti za svoj osjećaj zaštićenosti i sigurnosti. Zato ćemo im ponekad morati reći Ne. Na primjer: „Iako znam da je vama lakše voditi porod kada ležim na leđima, ja sada želim biti na sve četiri jer osjećam da ću tako lakše roditi.“ Ili: „ Znam da vam je kraj smjene i da želite završiti s poslom što prije, ali ne, ja ne želim indukciju, želim svom tijelu dati još vremena da se prirodno otvori.“ Ili: „Znam da je to protokol u vašoj bolnici, ali ne želim da me klistirate.“ Ili: „Znam da ne dozvoljavate rodiljama da jedu tijekom poroda, ali ja osjećam da sada to moram napraviti jer mi nedostaje snage“. Ili: “Ne, ne želim da mi ubrzavate porod bušenjem vodenjaka.“ „Znam da je vama lakše ako ležim na boku, ali ja se želim kretati“. Naravno, ako moje želje ne ugrožavaju zdravlje ili život mene ili moje bebe.
Primjera je bezbroj i mnogo je izazova na koje morate odgovoriti i odluka koje morate donijeti. Mnoge od njih podrazumijevaju da se izrazite, kažete što sada trebate ili želite i što sada ne želite.
Ako ste u životu sklone tome da se povlačite pred pravilima i protokolima, da se ne usudite jasno reći što vam ne odgovara i što uistinu želite, budite toga svjesne i tijekom trudnoće počnite vježbati govoriti ne.
Ne svekrvi koja zna što biste vi trebale u svojoj trudnoći, Ne ginekologu koji nepotrebno grubo obavlja pregled, Ne bezobrazniku koji se gura preko reda iako ste vi očito trudnica i imate prednost, Ne prijateljici koja se uporno ne drži dogovora, Ne partneru koji ne ulijeva povjerenje, Ne rodbini koja se duri ako ne prelazite svoje granice i udovoljavate im….
Ne, ne, ne…
Govorite ga kada treba u najbanalnijim situacijama u kojima bi vam inače bilo neugodno. Ne, ne želim kraj salame. Ne, ne želim se praviti da mi ne smeta što kasniš. Ne, nije mi svejedno što si opet parkirao na mom mjestu. Ne, ne dozvoljavam da na mene puše klima jer je tebi vruće u dugim hlačama i košulji usred ljeta…
Ne, ne, ne…
Obično nam se čini da će doći kraj svijeta ako se izložimo nelagodi kada se izražavamo oko sitnica, ali zapravo ništa strašno se neće dogoditi. Možda ćemo nekome izgledati malo čudno ili će se netko nakratko na nas naljutiti.
Gledajte na to kao na pripremu za porod. Pripremu koja nam jeko puno može značiti. Zauzeti se za sebe u porodu znači izboriti se za svoje želje, održati svoje dostojanstvo, vratiti vjeru u sebe, vratiti si osjećaj sigurnosti i osjećaj da vladamo situacijom… sve to će nam pomoći da se lakše nosimo s trudovima, da nas manje boli, da se porod spontano odvija, da se beba pravilno spusti u porodni kanal…
I sve nas to priprema da budemo srčana majka koja pazi i čuva svoju djecu, bori se za njih u svakoj situaciji, bez obzira što je to nekom drugom glupo ili besmisleno.
